Polimorfija

Polimorfija (grč. poly - mnogo, morfe - oblik) je postojanje kojega elementa, kemijskoga spoja ili minerala u dva ili više oblika koji se razlikuju po kristalnoj strukturi te fizikalnim i kemijskim svojstvima, a ne razlikuju se po kemijskome sastavu.^[1]

Alotropija je polimorfija kod kemijskih elemenata. Najpoznatiji primjer alotropije su dijamant i grafit. Oba su građena od atoma ugljika (C), dok dijamant kristalizira u kubičnom kristalnom sustavu grafit kristalizira u heksagonskom.

Polimorfi u mineralogiji su minerali koji imaju istu kemijsku formulu ali imaju različitu kristalnu građu. Polimorfi pokazuju različita fizikalna a djelomično i kemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u različitim uvjetima koncentracije, tlaka i temperature. Primjer, kalcijev karbonat ima dva kristalna oblika: kalcit i aragonit (vidi slike). Ova dva kristala imaju isti kemijski sastav (CaCO₃), ali različit raspored jedinki u prostoru.

Sve poznate tvari kristaliziraju u jednom od sedam kristalnih sustava koji se razlikuju po duljinama osi i po kutovima među njima te mogu imati jednu ili više elementarnih ćelija određenog sustava.

Izomorfija je pojava da različite tvari mogu kristalizirati u istom kristalnom sustavu, imaju istu kristalnu građu.^[2]

Grana znanosti koja proučava kristale naziva se kristalografija.

• 
  Kalcit, kristalni oblik kalcijeva karbonata CaCO₃, polimorf
• 
  Kalcit - uvjeti kristalizacije određuju izgled kristala
• 
  Kalcit, kristalizira u trigonskom - romboedarskom sustavu
• 
  Aragonit, kristalni oblik kalcijeva karbonata CaCO₃, polimorf
• 
  Aragonit, kristalizira u rombskom sustavu

1. ↑ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Struna: Polimorfija
2. ↑ Sikirica, Korpar, Čolig: Kemija s vježbama 1, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-0-20540-6, str. 151-156