Proton

Ovo je glavno značenje pojma Proton. Za druga značenja pogledajte Proton (razdvojba).
Proton
Proton je građen od dvaju gornjih (u) kvarkova i jednoga donjega (d) kvarka. Odabir boja pojedinih kvarkova je proizvoljan, ali sve tri boje moraju biti prisutne. Jake nuklearne sile između kvarkova posredovane su gluonima.
Klasifikacija: Barion
Kompozicija: 2 gornja kvarka, 1 donji kvark
Čestična statistika: Fermion
Međudjelovanje: Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko
Simbol(i): p, p+, N+, 11H+
Antičestica: Antiproton
Teoretiziran: William Prout (1815.)
Otkriven: Promatrao kao H+ E. Goldstein (1886.). Identificirao u drugim jezgrama (i imenovao) E. Rutherford (1917. – 1920.).
Masa: 1,67262192369(51)× −27 kg

938,2720813(58) MeV/c2
1,007276466879(91) u
[1]

Vrijeme poluraspada: > 2,1×1029 godina (stabilan)
Električni naboj: +1 e

1,6021766208(98)×10−19 C

Nabojni radius: 0,8414(19) fm[2]
Electric dipole moment: < 5,4×10−24 e⋅cm
Electrična polarizabilnost: 1,20(6)×10−3 fm3
Magnetski moment: 1,4106067873(97)×10−26 J·T−1

1,5210322053(46)×10−3 μB
2,7928473508(85) μN

Magnetska polarizabilnost: 1,9(5)×10−4 fm3
Spin: 1⁄2
Izospin: 1⁄2
Paritet: +1
Tri prirodna izotopa vodika, koji se razlikuj po broju neutrona u atomskoj jezgri. S lijeva na desno: procijum 1H je bez neutrona, deuterij 2H s jednim neutronom i tricij 3H s dva neutrona.
Prikaz atoma helija s oblakom elektrona u nijansama sive. U jezgri su dva protona i dva neutrona prikazana crveno i plavo.
1/12 mase atoma ugljika 12C je danas atomska jedinica mase.
Vrijeme poluraspada radioaktivnih izotopa ili radionuklida. Treba zapaziti da se teoretska linija za stabilne isotope Z = N (Zatomski broj i N - neutronski broj), razdvaja od stvarnog odnosa atomskog broja i neutrona, što znači da se s povećanjem atomskog broja, povećava i nestabilnost atomskih jezgri.
Tunel LHC-a (Veliki hadronski sudarivač).
Model tekuće kapljice atomske jezgre.

Proton (engl., prema grč. πρῶτον: prvo; oznaka p) je stabilna subatomska čestica koja je sastavni dio svih atomskih jezgri. Pozitivnoga je električnoga naboja 1,6022 · 10–19 C, mase koja iznosi 1 836 masa elektrona (1,672 622 · 10–27 kg = 938,272 MeV/c² = 1,007 276 u), spina 1/2, magnetskoga momenta 2,79285 nuklearnih magnetona, a opisana je Fermi-Diracovom statistikom. Proton je jezgra vodikova izotopa 1H, a s nešto težim neutronom gradi atomske jezgre. Općenito je brojem protona u atomskoj jezgri nekoga kemijskoga elementa određen njegov atomski broj. Proton je građen od dvaju gornjih (u) kvarkova i jednoga donjega (d) kvarka. Zbog svojega je električnoga naboja i stabilnosti pogodan za ubrzavanje na vrlo visoke energije i brzine bliske brzini svjetlosti, na ubrzivačima čestica (na primjer veliki hadronski sudarivač). Proton je otkrio E. Rutherford (1919. – 1920.) prilikom pokusa u kojemu se dušik 14N bombardiran alfa-česticama pretvarao u kisik 17O, dakle:[3]

  1. Mohr, P.J.; Taylor, B.N. and Newell, D.B. (2015), "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants", National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD, US.
  2. "2018 CODATA recommended values" https://physics.nist.gov/cuu/Constants/index.html
  3. proton, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Developed by StudentB