Punk-rock ili punk glazeni je žanr koji je nastao sredinom 1970-ih godina. Korjene vuče iz rock and roll glazbe 1950-ih godina[1][2][3] te garage rock glazbe 1960-ih, a zasnovan je na borbi protiv korporativne naravi popularne rock glazbe u 1970-ima. Punk bendovi najčešće su snimali kratke pjesme brzog ritma te oštrih melodija i stilova pjevanja uz oskudnu instrumentaciju. Tekstovi punk pjesama temelje se na protivljenju establišmentu i autoritetu, a žanr stavlja velik naglasak na filozofiju »uradi sam«, zbog čega mnogi bendovi samo produciraju svoju glazbu te ju zatim distribuiraju putem neovisnih izdavačkih kuća.
Pojam punk-rock prethodno su 1970-ih godina koristili američki kritičari rock glazbe kako bi opisali garage bendove sredine 1960-ih. Poneki detroitski bendovi kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih godina, poput MC5 te Iggy and the Stooges, kao i drugi, stvarali su glazbu van mainstreama koja je smatrana izrazito važnom za razvoj punka. Glam rock u Ujedinjenom Kraljevstvu i The New York Dolls u SAD-u također se katkad navode kao ključni utjecaji na razvoj žanra. On se, iako tada još nije nosio naziv punk, razvijao se između 1974. i 1976. godine radom bendova i pjevača poput Television, Patti Smith, Ramones, The Saints, Sex Pistols, The Clash, The Damned i Buzzcocks. Kasne 1976. punk je već postao prominentan kulturni fenomen unutar Velike Britanije, a povodom glazbe nastala je punk supkultura, koja je mladenački bunt izražavala karakterističnim načinom odjevanja koji je uključivao majice kratkih rukava s namjerno uvredljivim natpisima, kožne jakne, trake za ruke i nakit sa zakovicama ili šiljcima, ziherice kao modne dodatke te odijevanje u stilusadomazohizma.
Godine 1977. glazbeni se stil i usko vezana supkultura proširila diljem svijeta. Ukorijenila se u mnogim lokalnim glazbenim scenama koje su odbijale biti asocirane s mainstreamom. Kasnih 1970-ih pojavio se drugi val punka, u kojemu su izvođači prisvojili stil unatoč tomu što nisu bili aktivni u razdoblju kada je započinjao. Do početka 1980-ih godina uz izvođače prvoga vala etablirali su se i ritmički brži te agresivniji podžanrovi punka poput hardcore punka, Oi! glazbe, street punka i anarho-punka. Mnogi su glazbenici na koje je punk utjecao ili koji su bili dio punka kasnije prešli na druge žanrove, što je dovelo do nastanka post-punka, novog vala, thrash metala i alternativnog rocka. Uslijed Nirvanine eksplozije popularnosti 1990-ih godina, čime se alternativni rock probio u mainstream, ponovno je porastao interes etabliranih izdavačkih kuća i publike za punk-rock, što je očitovano usponom bendova poput Green Daya, Social Distortiona, Rancida, The Offspringa, Bad Religiona i NOFX-a.