Richard Feynman | |
Rođenje | 11. svibnja 1918. New York, SAD |
---|---|
Smrt | 15. veljače 1988. (69 god.) Los Angeles, California, SAD |
Polje | Teorijska fizika |
Alma mater | Massachusetts Institute of Technology (MIT) |
Akademski mentor | James M. Bardeen Laurie Mark Brown Thomas Curtright Albert Hibbs Giovanni Rossi Lomanitz George Zweig |
Poznat po | Pomogao u razvoju atomske bombe. Proširio razumijevanje kvantne elektrodinamike. |
Istaknute nagrade | Nagrada Albert Einstein (1954.) Nagrada E.O. Lawrence (1962.) |
Portal o životopisima |
Richard Phillips Feynman (New York, 11. svibnja 1918. – Los Angeles, 15. veljače 1988.), američki fizičar.
Jedan je od najutjecajnih američkih fizičara 20. stoljeća, koji je naročito radio na polju kvantne elektrodinamike. Uz to što je bio nadahnuti predavač i amaterski glazbenik, sudjelovao je u razvoju atomske bombe, a bio je kasnije i član odbora koji je istraživao nesreću Space Shuttlea Challengera. Za svoj rad na kvantnoj elektrodinamici Feynman je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965., zajedno s Julianom Schwingerom i Shin'ichirōm Tomonagom.
Knjige o mehanici, elektromagnetizmu i kvantnoj fizici napisane po njegovim predavanjima na California Institute of Technology (Caltech) među najboljim su i najutjecajnijim udžbenicima fizike svih vremena.[1]