Povijest alfabeta |
---|
srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.
|
meroitičko 3. st. pr. Kr. |
Genealogija |
Runske abecede, također zvane futhark ili fuþark, niz su povezanih abeceda koje koriste slova (eng. stave) poznata kao rune, koja su prije koristili primarno germanski jezici, najviše u Skandinaviji i na Britanskim otocima. Rune su se isprva koristile za zapisivanje jezika, a nakon usvajanja latinice koristile su se u druge svrhe, poput religijskih i dekorativnih.
Osim za zvučne vrijednosti slova, prema čemu se i klasificira kao abeceda, rune su se koristile i kao ideografi, prikazi koncepata prema kojima su imenovane (npr. ᛒ, *berkanan, „breza”), što se tradicionalno naziva njemačkim terminom Begriffsrunen (hrv. „konceptualne rune”).
Naziv futhark potječe iz skandinavskih i staronordijskih inačica runa. Runama je nadjenut zbog prvih šest slova pisma: ⟨ᚠ⟩, ⟨ᚢ⟩, ⟨ᚦ⟩, ⟨ᚨ⟩/⟨ᚬ⟩, ⟨ᚱ⟩ i ⟨ᚲ⟩, koja se transkribiraju ⟨f⟩, ⟨u⟩, ⟨þ⟩/⟨th⟩, ⟨a⟩, ⟨r⟩ i ⟨k⟩. Znanost koja se bavi proučavanjem runskih abeceda i runskih natpisa naziva se runologijom, a predstavlja ogranak germanske filologije.