Back شيلدون جلاشو Arabic شيلدون جلاشو ARZ شلدون لی گلاشو AZB Шэлдан Лі Глэшау Byelorussian Шелдън Глашоу Bulgarian শেল্ডন লি গ্ল্যাশো Bengali/Bangla Sheldon Lee Glashow Catalan Sheldon Lee Glashow Czech Sheldon Glashow Danish Sheldon Lee Glashow German
| Sheldon Lee Glashow | |
 | |
| Rođenje | 15.prosinca 1932. New York City, New York, SAD |
|---|---|
| Državljanstvo | Amerikanac |
| Polje | Teorijska fizika |
| Institucija | Sveučilište u Bostonu, Harvardovo sveučilište, Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu |
| Alma mater | Cornell sveučilište u Ithaci, Harvardovo sveučilište |
| Akademski mentor | Julian Seymour Schwinger |
| Poznat po | Elektroslaba teorija |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1979.) |
| Portal o životopisima | |
Sheldon Lee Glashow (New York, 15.prosinca 1932.), američki fizičar. Doktorirao na Harvardovu sveučilištu 1959., kamo se 1967. vratio kao profesor teorijske fizike. U 1960-ima Abdus Salam i Steven Weinberg (Glashowljev kolega sa studija) neovisno oblikuju teoriju u kojoj su elektromagnetizam i slaba nuklearna sila samo dvije pojavnosti jedinstvene, ujedinjene elektroslabe sile. Teoriju, kojoj se rana inačica mogla primijeniti samo na leptone (grupu elementarnih čestica kojoj pripada elektron sa svojim neutrinom), Glashow je proširio na hadrone (čestice građene od kvarkova). Pritom je uveo čar (engl. charm) kao novi kvark (novi kvarkovski okus), poslije potvrđen u pokusima. Za njihove komplementarne doprinose pri formuliranju elektroslabe teorije Glashow, Salam i Weinberg podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1979.[1]