Back Seaborgium Afrikaans ሲቦርጂየም Amharic Seaborguio AN सीबोर्गियम ANP سيبورغيوم Arabic سيبورݣيوم ARY سيبورجيوم ARZ Seaborxu AST Siborgium Azerbaijani Сиборгий Bashkir
| siborgij | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
siborgij Sg 106 | |
| Kemijska skupina | prijelazni metali | |
| Grupa, perioda, Blok | 6, 7, d | |
| Izgled | ||
| Gustoća1 | ? kg/m3 | |
| Tvrdoća | ? | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
J mol–1 K–1 | |
| Talište | °C | |
| Vrelište3 | °C | |
| Toplina taljenja | kJ mol-1 | |
| Toplina isparavanja | kJ mol-1 | |
|
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 271,13[1] | |
| Elektronska konfiguracija | [Rn] 5f146d47s2[1] | |
Siborgij je kemijski element atomskog (rednog) broja 106 i atomske mase 271,13[1]. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Sg. Siborgij je prethodno nosio ime unnilheksij (Unh). Vjerojatno posjeduje izotope čije se atomske mase nalaze između 258-264.
Izotop 264 je dobiven 1986. godine, bombardiranjem izotopa 249Cf jezgrama izotopa 16 oksida.
Ovaj element se ne javlja u prirodi. Do sada je dobiveno samo nekoliko njegovih atoma. Pretpostavlja se da se nalazi na Suncu i na još nekim zvijezdama srednje veličine.
Njegove fizičke i kemijske osobine nisu poznate, ali pretpostavlja se da je on metal sličnih osobina kao i krom.
Njegova elektronska konfiguracija također nije poznata jer je dobiven u obliku plazme. Po pravilima ona bi trebala biti: radon + 5f146d47s2.
Ime je dobio po američkom kemičaru Glennu Seaborgu.
U hrvatskoj se literaturi rabi i ime seaborgij. IHJJ predlaže ime siborgij zbog hrvatske jezične tradicije.[2]