Slatina | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Virovitičko-podravska |
Gradonačelnik | Denis Ostrošić (DP) |
Naselja | 15 gradskih naselja |
Površina | 167,8 km2 [1] |
Površina središta | 47,3 km2 |
Koordinate | 45°42′N 17°43′E / 45.70°N 17.71°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 11 503 [2] |
– gustoća | 69 st./km2 |
Urbano | 8722 |
– gustoća | 184 st./km2 |
Dan mjesta | 1. rujna |
Odredišna pošta | 33520 Slatina [3] |
Pozivni broj | +385 (0)33 |
Autooznaka | SL |
Stranica | slatina |
Slatina na zemljovidu Hrvatske |
Slatina je grad u slavonskom dijelu Podravine, u Virovitičko-podravskoj županiji. Smještena je na prijelazu iz dravske nizine u podnožje Papuka, uz Podravsku magistralu i željezničku prugu, na 127 m nadmorske visine.[4] Prema popisu iz 2021. grad ima nešto više od 8700 stanovnika. Status grada dodijeljen joj je 1992. godine. Dan grada slavi se 1. rujna u spomen na prvi pisani spomen grada 1. rujna 1297.[5]
U blizini grada nalaze se arheološka nalazišta iz razdoblja starčevačke kulture (Pepelane), brončana doba (Nova Bukovica), kasne antike (Sladojevci) i rana srednjeg vijeka (Josipovo).[4] Od 1201. područje je u posjedu Zagrebačke biskupije, a u ispravi zagrebačka biskupa Mihovila iz 1297. spominje se pod imenom Zalathnuk.[4] Spominje se kao župa u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334., a u darovnici biskupa Augustina Kažotića iz 1305. i župna crkva Svih Svetih.[4] Godine 1507. postaje kotar Križevačke županije, no osmanskim osvajanjem 1538. uključena je u područje Požeškog sandžaka; oslobođena je od Osmanlija 1684., a 1750. darovnicom Marije Terezije pripala je virovitičkomu vlastelinstvu Pejačevića.[4] Od 1861. do 1923. bila je dio Virovitičke županije.[4] Potkraj 19. stoljeća razvila se u prometno, trgovačko i industrijsko središte, a 1960-ih uz tradicijsku drvnu razvile su se prehrambena, duhanska i građevinska industrija.[4] Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku Slatina je bila izložena napadima pobunjenih Srbā i JNA.