Socijalni liberalizam ili socijal-liberalizam politička je filozofija nastala s ciljem pomirenja socijaldemokratske i liberalne političke misli.[1][2][3] U političkome spektru predstavlja politički centar, odnosno desni dio lijevoga centra.
To je iskustvo rođeno uglavnom kod intelektualaca socijalističke i socijaldemokratske orijentacije otvorenih za liberalizam, ali u ovoj političko-kulturnoj sklonosti pronašao se put čak i za liberalne intelektualace.[nedostaje izvor] Uočena je korelacija između visokog stupnja obrazovanosti i ideološke pripadnosti idejama socijalnog liberalizma.[4][5][6]
Socijalni liberali ukazuju da društvo mora štititi slobode i jednake prilike za sve građane i ohrabruje međusobne suradnje između državnih i tržišnih institucija gospodarstva.
U procesu razvoja, slaže se da su neka ograničenja postavljena gospodarskim poslovima potrebna, kao što su antimonopolski zakoni u borbi protiv gospodarskog monopola, regulatorna tijela ili zakoni o minimalnim plaćama.
Socijalni liberali smatraju da vlade mogu (ili moraju) pružati udobnost, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje iz prihoda koji potiču od poreza, kako bi se omogućila najbolja upotreba talenata stanovništva.
Socijalni liberalizam bori se protiv ekstremnih pojava kapitalizma. Zagovara je postupnu transformaciju „kapitalizma slobodne konkurencije” u socijalni kapitalizam, društvo sa socijalnom ekonomijom temeljenom na privatnom vlasništvu i reguliranim tržišnim odnosima. Zauzima se isto tako za sekularizam i slobodu vjeroispovijedi.