Strojni dio

Homokinetički zglob.
Vijčani spoj.
Sirova zakovica.
Način rada kugličnog ležaja.
Dio za izravnavanje deformacija zbog zagrijavanja (kompenzator) od nehrđajućeg čelika.
Remenski prijenosnik.
Pužni prijenosnik.
Zasječeni elastični cilindrični zatik (1) prema DIN 1481 i DIN 7346, s podloškom (2) osigurava osovinu (3).
Lančani prijenos kod bicikla.
Mehanizam glavnog podvozja zrakoplova.
Vrste dosjeda osovine i provrta.
Primjer geometrijskih dimenzija i tolerancije položaja za otvor na ploči.
Vlačno ispitivanje na kidalici za nestandardni ispitni uzorak.
Odnos tvrdoća HV i HRC prema tvrdoći HB i vlačnoj čvrstoći za ugljični čelik.
Dijagram naprezanja trgovačkih čelika. Vlačna čvrstoća ima oznaku M.
Ispitni uzorak ili epruveta nakon vlačnog ispitivanja. Vidi se suženje promjera uzorka zbog vlačnog istezanja na kidalici.
Prikaz vremenskog toka naprezanja materijala pri različitim slučajevima opterećenja.
Wöhlerove krivulje za čelik (plavo) i aluminij (crveno).
Wöhlerova krivulja za krhki aluminij.

Strojni dio je gotovi, ugradivi dio stroja za čiju ugradnju nisu potrebni naknadni radovi prilikom ugradnje, a u pravilu se sastoje od većeg broja dijelova (vijak, matica, zatik, klin). Strojni dio može biti i određeni sklop (ugradbena jedinica), koja stvara rastavljivu ili nerastavljivu cjelinu, nastalu spajanjem određenog broja strojnih dijelova (kuglični ležaj, spojka).[1][2]

Strojni dijelovi ili elementi strojeva, u užem smislu, jesu gotovi, ugradivi dijelovi strojeva za čiju izradu nije potrebno montažno spajanje, što znači da se u pravilu ne sastoje od većeg broja dijelova (na primjer vijci, matice, zatici, klinovi i drugo). U širem smislu, strojne dijelove sačinjavaju određeni sklopovi (montažne jedinice) koji tvore rastavljivu ili nerastavljivu cjelinu nastalu spajanjem stanovitog broja strojnih dijelova (na primjer kuglični ležaji, spojke i drugo). Cjelina koja nastaje spajanjem stanovitog broja sklopova ili sklopova sa strojnim dijelovima naziva se grupa.

Elementi strojeva (skraćeno umjesto znanost o elementima strojeva) naziva se i tehničko-znanstveno područje koje obrađuje i razvija metode proučavanja, te pravila i standarde konstruiranja strojnih dijelova.

Zbog sve bržeg razvoja tehnike i sve većeg porasta industrijske proizvodnje, vrste se strojeva u suvremeno doba vrlo brzo mijenjaju. Osim toga, nova područja tehnologije zahtijevaju sve više novih, savršenijih strojeva. Pri tome se postavljaju sve veći zahtjevi: traži se da strojevi podnose veća opterećenja i veće brzine rada, da imaju veći stupanj sigurnosti u radu, veću isplativost (ekonomičnost), da su što lakši, da zauzimaju što manji prostor i da omogućavaju jeftiniju proizvodnju.

Ti zahtjevi stavljaju projektante i konstruktore strojeva pred složene zadatke koje u znatnoj mjeri olakšava činjenica da se strojevi iste vrste sastoje od niza dijelova, koji su oblik i način rada (funkcija) za istu vrstu stroja vrlo često slični. To pruža mogućnost da se kombiniranom primjenom teorijskih znanja i praktičnih iskustava konstruktivni oblici tih dijelova ujednače i standardiziraju.[3]

  1. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2012. (Wayback Machine) "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
  2. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2017. (Wayback Machine) "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Developed by StudentB