Sulfid

Cinabarit ili rumenica, HgS.
Antimonit.
Galenit ili olovni sjajnik.
Piritni kubni kristali od lapora iz Navajúna, La Rioja, Španjolska (veličina: 95 x 78 mm, 512 grama; glavni kristal: 31 mm na rubu).

Sulfid (prema lat. sulphur: sumpor) je sol ili ester sumporovodika (H2S), dvočlani (binarni) kemijski spoj sumpora s metalima, metaloidima ili organskim skupinama (R). Među anorganskim sulfidima, u kojima je stupanj oksidacije sumpora –II (sadrže sulfid-ion, S2–), razlikuju se hidrogensulfidi (opća formula MIHS, gdje je MI jednovalentni metal) i neutralni sulfidi (MI2S). U vodi su topljivi samo sulfidi alkalijskih metala. Poznato je oko 600 sulfidnih minerala, od kojih su mnogi sadržani u rudama važnima za dobivanje metala, kao što su olovo (na primjer galenit ili olovni sjajnik, PbS), bakar (halkopirit, CuFeS2), cink (sfalerit, ZnS), živa (cinabarit ili rumenica, HgS), antimon (antimonit, Sb2S3) i drugi. Organski sulfidi mogu biti poluesteri (tioli, R–SH) i neutralni esteri (tioeteri, R–S–R´).[1]

  1. sulfidi, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020.

Developed by StudentB