Budističke ruševine Tahti Bahi i ostaci susjednog grada Seri Bahlola | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Pakistan |
Godina uvrštenja | 1980. (4. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:140 |
Koordinate | 34°19′15″N 71°56′45″E / 34.32083°N 71.94583°E |
Tahti Bahi, Takhtbai ili Takht-i-Bahi je budistički samostanski kompleks iz 1. stoljeća pr. Kr., koji se nalazi uz istoimeno moderno selo, oko 15 km od grada Mardana.[1]u provinciji Čajber Paštunčvau u Pakistanu.
Takht na urduu znači "prijestolje", a bahi "voda" ili "izvor", te Tahti Bahi znači "Prijestolje vode", ime koje je dobio jer je samostan izgrađen na vrhu brda gdje se nalazio izvor. Thati Bahi je 1980. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji zajedno s obližnjim lokalitetom starog grada Seri Bahlol.
Danas je okolica sela Tahti Bahi poznata po proizvodnji šećerne trske, a u središtu sela se nalazi glavni šečerni mlin za cijelu provinciju.