Back تاكاكي كاجيتا Arabic تاكاكى كاجيتا ARZ Takaaki Kacita Azerbaijani تاکاکی کاجیتا AZB Такаакі Кадзіта Byelorussian Такааки Каджита Bulgarian তাকাআকি কাজিতা Bengali/Bangla Takaaki Kajita BS Takaaki Kajita Catalan Takaaki Kadžita Czech
| Takaaki Kajita | |
 | |
| Rođenje | 9. ožujka 1959. Higashimatsuyama, Saitama, Japan |
|---|---|
| Polje | Fizika |
| Institucija | Sveučilište u Saitami Sveučilište u Tokiju |
| Alma mater | Međunarodno središte za fiziku elementarnih čestica u Tokiju Sveučilište u Tokiju |
| Akademski mentor | Masatoshi Koshiba |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2015.) |
| Portal o životopisima | |
Takaaki Kajita (Higashimatsuyama, 9. ožujka 1959.), japanski fizičar. Diplomirao (1981.) na Sveučilištu Saitama, a doktorirao (1986) na Tokijskom sveučilištu. Zaposlen u Međunarodnom središtu za fiziku elementarnih čestica u Tokiju (od 1986.) i na Sveučilištu u Tokiju (od 1992.). Radio na pokusu Kamiokande-II, kojim se u spremniku vode od 3 000 tona u rudniku Kamioka pokušavalo detektirati neutrine. Većina neutrina prolazila je kroz vodu bez međudjelovanja, a samo su se rijetki sudarali s molekulama vode, pri čem je nastajao elektron koji se u vodi gibao brže od svjetlosti i stvarao Čerenkovljevo zračenje. Kajita je bio član skupine koja je (1987.) detektirala neutrine supernove 1987A, što je bilo prvi put da su zapaženi neutrini emitirani iz nekog određenog izvora koji nije Sunce. Detektor Kamiokande-II mogao je opažati elektronske i mionske neutrine nastale sudarima kozmičkog zračenja sa Zemljinom atmosferom. Nedostatak elektronskih i mionskih neutrina protumačen je (1992.) njihovim pretvaranjem u tauonske neutrine, koje detektor nije mogao opažati. Promjene okusa neutrina upućivale su na zaključak da neutrini imaju masu. Detektor Kamiokande-II zamijenjen je (1996.) detektorom Super Kamiokande, koji je sadržavao 50 000 tona vode. Nakon dvije godine promatranja, Kajitina je skupina potvrdila da je broj mionskih neutrina koji stižu iz atmosfere veći od broja mionskih neutrina koji stižu iz Zemlje. To je protumačeno time da su mionski neutrini koji su putovali kroz Zemlju imali više vremena preobraziti se u tauonske neutrine nego oni koji su izravno stigli iz atmosfere. Za otkriće oscilacija okusa neutrina, koje je potvrdilo da neutrini imaju masu, s A. B. McDonaldom dobio Nobelovu nagradu za fiziku 2015.[1]