Back पिघललऽ ANP انصهار Arabic Pagkatunaw BCL Плаўленне Byelorussian Топене Bulgarian Fusió (canvi d'estat) Catalan Iòng (ŭk-lī hiêng-chiông) CDO توانەوە CKB Tání Czech Шăранни CV
Taljenje je fazni prijelaz tvari iz čvrstog u tekuće agregatno stanje na temperaturi tališta. Kristalna se tijela tale na određenoj temperaturi na kojoj, zbog dovođenja topline prema kinetičkoj teoriji, energija vibracije elemenata kristalne rešetke postaje veća od energije vezâ koje sastojke rešetke drže na okupu, pa se rešetka naglo raspada i njezini sastojci postaju jedan prema drugomu slobodno pokretljivi. Amorfne krute tvari (kao staklo, bitumen, smole) nemaju talište, nego postaju postupno sve mekše i kontinuirano prelaze u tekuće stanje. One se zato smatraju tekućinama vrlo velike viskoznosti.[1]
Zagrijavamo li komadić olova (na primjer u čeličnoj žlici), vidjet ćemo da će se ono rastaliti kod neke određene temperature. Ostavimo li rastaljeno olovo da se ohladi, ono će ponovo prijeći u kruto agregatno stanje. Kruto tijelo prelazi dakle u tekuće ugrijanjem, a tekuće u kruto ohlađivanjem. Za svaku kemijsku tvar postoji određena temperatura kod koje tvar prelazi iz krutog u tekuće, odnosno iz tekućeg u kruto agregatno stanje. U prvom slučaju imamo taljenje, pa se ta temperatura naziva talište, a u drugom slučaju zbiva se skrućivanje, pa se ta temperatura naziva skrutište ili temperatura skrućivanja. Pokusima je utvrđeno da se talište i skrutište podudaraju za jednake materijale kod istog tlaka. Od čistih kovina tali se kod najniže temperature kositar, olovo i bizmut, dok je živa kod normalne temperature u tekućem stanju. Legure (smjese dviju ili više kovina) imaju redovito niže talište nego što je talište kovina od kojih se ta legura sastoji, na primjer legura od jednakih dijelova cinka i olova koja se upotrebljava za meko lemljenje, tali se kod 200 °C.[2]