Titanijev dioksid

Titanijev dioksid
TiO2
IUPAC nomenklatura Titanijev dioksid
Ostala imena Titanijev(IV) oksid, titanijevo bjelilo
Identifikacijski brojevi
CAS broj 1309-63-3 13463-67-7, 1309-63-3 X
UN broj 15FIX9V2JP ?
RTECS broj XR2775000
EC broj 236-675-5
PubChem broj 26042
Osnovna svojstva
Molarna masa 79,866 g·mol−1
Relativna molekulska masa 79,87
Izgled bijela krutina
Gustoća

4,23 g·cm−3

Talište 1 843 °C
Vrelište 2 972 °C
Topljivost u vodi

netopiv

Struktura
Oblik molekule tetragonski (mineral rutil),
romboedarski (mineral brukit),
i drugi tetragonski (mineral anatas)
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

nema propisa

NFPA 704
0
1
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Titanijev dioksid ili titanijev(IV) oksid (TiO2) javlja se u tri kristalne modifikacije: tetragonskoj (mineral rutil), romboedarskoj (mineral brukit) i drugoj tetragonskoj (mineral anatas). Rutil ima veliki indeks loma, a optičku disperzivnost veću od dijamanta. Ima i veliku moć pokrivanja, te se upotrebljava kao bijela boja (titanijevo bjelilo). TiO2 ima amfoterna svojstva. Taljenjem s metalnim oksidima, hidroksidima i karbonatima daje titanate.[1]

Titanijev dioksid je proizvedena tvar. Od njega, na primjer, je pasta za zube bijela, a boja neprozirna. Uz to, TiO2 može razgraditi gotovo svaku organsku tvar kada je izložen sunčevoj svjetlosti ili nekom drugom izvoru svjetlosti. Iz tog razloga mnoge tvtke danas dobro zarađuju zahvaljujući reaktivnosti titanijevog dioksida, razvijajući širok spektar ekološki prihvatljivih proizvoda, uključujući samočisteće tkanine, politure za automobile, premaze za stakla koji onemogućuju zadržavanje nečistoće i vode i još mnoge druge proizvode za kućanstvo, automobile i industriju.[2]

Razvijaju se i premazi na bazi TiO2 koji bi se nanosili na cestu i pločnik, te odstranjivali dušikov oksid iz zraka, rastvarajući ga na ekološki prihvatljivije spojeve, koje bi jednostavno isprala kiša. Titanijev dioksid je bezopasan (netoksičan) i stoga se koristi u mnogim kozmetičkim proizvodima (kremama za sunčanje, ruževima za usta, sapunima, pastama za zube), a sve je prisutniji i u farmaciji. Njegova primjena je prihvaćena čak i u prehrambenoj industriji, gdje se koristi kao umjetno bijelo bojilo za hranu E171, nalazi se u omotima pojedinih salama i na mnogim drugom mjestima. Čak se dodaje i u duhan, kako bi se dobio bijeli pepeo pri gorenju cigarete.[3]

Titanijev dioksid se može smatrati neotrovnim, jer sam titanij je inertan, ali kako se sve više smanjujemo, postaje aktivniji. Istraživanja su pokazala da se nano čestice (čestice veličine 1 do 100 nm) TiO2 talože u stanicama, jer one zbog veličine nemaju metoda kako bi ga izbacile, i u njima mogu uzrokovati jednostrane i dvostrane prekide DNK. Istraživanja na miševima su pokazala da se genetičke promjene događaju već petog dana, što bi bio ekvivalent ljudskoj izloženosti u trajanju nešto manjoj od 20 mjeseci.

  1. [1] "Titanij, Ti", Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka), www.pse.pbf.hr, 2011.
  2. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. travnja 2012. (Wayback Machine) "Povijest titan dioksida (TiO2) i njegova primjena", www.nanotehnologija.info, 2011.
  3. [3]Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2012. (Wayback Machine) "E171 Titanijev dioksid", e-brojevi.udd.hr, 2011.

Developed by StudentB