Ugljik-14

Ugljik-14 (¹⁴C) radioaktivni je izotop ugljika s jezgrom koja sadrži 6 protona i 8 neutrona. Prisutan je u organskim materijalima i osnova je metode radiougljičnog datiranja u arheologiji i geologiji za određivanje starosti organskog uzorka. Ugljik-14 otkrili su 1940. godine Martin Kamen i Sam Ruben u Berkeleyu u Kaliforniji.^[1]

Postoje 3 prirodna izotopa na Zemlji: ugljik-12 čini 99 % svih atoma, ugljik-13 čini 1 %, a ugljik-14 prisutan je samo u tragovima (1 na 10¹² dijelova ili 0,0000000001 %). Vrijeme poluraspada ugljika-14 jest 5730 ± 40 godina. Raspada se beta raspadom u dušik-14, najčešći dušikov izotop. Aktivnost je oko 14 raspada u minuti po gramu ugljika-14.^[2]

Relativna atomska masa ugljika-14 iznosi otprilike 14,003241. Tri izotopa ugljika ne razlikuju se previše po svojim kemijskim svojstvima.^[3]

1. ↑ Kamen, Martin D. 1963. Early History of Carbon-14: Discovery of this supremely important tracer was expected in the physical sense but not in the chemical sense. Science. 140 (3567): 584–590. doi:10.1126/science.140.3567.584. PMID 17737092
2. ↑ What is carbon dating?. National Ocean Sciences Accelerator Mass Spectrometry Facility. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2007. Pristupljeno 11. lipnja 2007.
3. ↑ Carbon 14:age calculation. C14dating.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2007. Pristupljeno 11. lipnja 2007.