Back ساعة مائية Arabic كليبسيدرا ARZ Reló d'agua AST Su saatı Azerbaijani Воден часовник Bulgarian জলঘড়ি Bengali/Bangla Rellotge d'aigua Catalan Vodní hodiny Czech Vandur Danish Wasseruhr German
Vodeni sat ili klepsidra (grč. ϰλεψύδρα, prema ϰλέπτεıν: krasti i ὕδωρ: voda) je antička naprava za mjerenje vremena s pomoću vode ili ulja, poznata već u drevnom Egiptu u 2. tisućljeću pr. Kr. Sastoji se od dviju posuda. Voda teče kroz kapilarnu cijev iz jedne posude u drugu i u njoj podiže plovak koji pak pokreće figuru što pokazuje vrijeme označeno na stupiću s brojkama. Vrijeme koje je potrebno da se napuni druga posuda, uvijek je stalno (konstantno). Na sličan način radi i pješčani sat. Klepsidra je simbol prolaznosti i smrti te kao takva čest motiv u kiparstvu i slikarstvu.[1]
Vodeni sat je sat koji se koristio za mjerenje kratkih razdoblja vremena tokom dana ili noći, a koristio je približno jednoliko protjecanje vode kroz tijesan otvor iz jedne posude u drugu. Vodeni i sunčani satovi se smatraju najstarijim mjernim instrumentima za mjerenje vremena. Ne zna se točno kada su izumljeni, a prvi zapisi datiraju iz 14 stoljeća pr. Kr. iz Egipta i Babilona. Ostaci vodenih satova su pronađeni i u Indiji i Kini. U staroj Grčkoj i antičkom Rimu vodeni satovi su se dalje usavršavali, dodavanjem pokazivača vremena, zupčanika, povratne veze, zapinjača, a sve s ciljem povećanja točnosti. Daljnji napredak je ostvaren u Bizantu i u arapskom srednjovjekovnom svijetu, gdje se vodenom satu dodaju vodeničko kolo, planetarni prijenosnik i elementi programiranja. I Kinezi su neovisno usavršavali svoje vodene satove, dodavanjem vodeničkog kola, zapinjača, da bi se kao takvi proširili u Japan i Koreju. Vodeni satovi su se uglavnom podešavali sa sunčanim satovima. Ostali su u upotrebi sve do 17. stoljeća, kada se uvodi u upotrebu mehanički sat s klatnom (njihalom).