Vojna doktrina

Vojna doktrina predstavlja formalno izražavanje vojne znanosti, mišljenja i iskustva koja oružane snage prihvaćaju kao relevantne za određeno vrijeme i koje obuhvaćaju prirodu suvremenih i budućih sukoba te pripremu oružanih snaga za sukobe i metode uspješnog djelovanja u tim sukobima. Jedna od temeljnih karakteristika uređene organizacije jest posjedovanje pravila i načela djelovanja, stoga je u vojnoj organizaciji ključno imati usvojenu doktrinu kojom se omogućava usklađeno korištenje sposobnosti u provedbi misija i zadaća.

Vojna doktrina temelji se na usmjerenoj pripremi znanstveno zasnovanih principa o vođenju rata, temeljnim načelima i opredjeljenjima politike nacionalne sigurnosti, odnosno strategiji obrane, doktrine obrane, vojne strategije, iskustvima uporabe vojne sile u današnjem međunarodnom okružju te na iskustvima iz ratova. Vojnu doktrinu usvajaju najviša državna, odnosno vojna tijela.

Sustav doktrinarnih dokumenata obuhvaća združnu doktrinu (opću vojnu doktrinu), doktrine grana, rodova, struka i funkcionalnih područja, a svrha im je usmjeriti sustav izobrazbe i obuke k stvaranju planova i programa usmjerenih na misije i zadaće oružanih snaga. Službeno verificirana doktrina publicira se kroz sljedeće pisane forme:

  • Priručnike za uporabe.
  • Norme.
  • Smjernice.
  • Priručnike.
  • Upute.
  • Instrukcije.
  • Priručnike.
  • Udžbenike.
  • Stručne publikacije i drugo.

Vojnu doktrinu odobrava načelnik Glavnog stožera. Vojna doktrina u OS RH dijeli se na:

  • Združenu.
  • Gransku ili posebnu.
  • Rodovsku ili taktičku.
  • Funkcionalnu.

Developed by StudentB