Back W- en Z-bosone Afrikaans بوزونات دبليو وزد Arabic Bosones W y Z AST W- і Z-базоны Byelorussian W- і Z-базоны BE-X-OLD W и Z бозони Bulgarian W i Z bozoni BS Bosons W i Z Catalan Boson W a Z Czech W- og Z-bosoner Danish
W i Z bozoni
| |
 | |
Feynmanov dijagram za beta-minus raspad neutrona u proton, elektron i elektronski antineutrino, putem srednjeg teškog W- bozona.
| |
| Kompozicija: | Elementarna čestica |
| Čestična statistika: | Bozoni |
| Međudjelovanje: | Slaba nuklearna sila |
| Simbol(i): | W± i Z0 |
| Teoretiziran: | S. L. Glashow, S. Weinberg i A. Salam |
| Otkriven: | 1983. u CERN-u u Ženevi |
| Masa: | W: 80,379 ± 0,012 GeV/c2 Z: 91,1876 ± 0,0021 GeV/c2[1][2] |
| Električni naboj: | W: ±1 e; Z: 0 e |
| Spin: | 1 |
| Slabi izospin: | W: ±1 Z: 0 |
| Slab hipernaboj: | 0 |
W i Z bozoni su elementarne čestice prijenosnici slabe nuklearne sile, odgovorne za raspade protona u neutrone i obrnuto. Za razliku od ostalih baždarnih bozona, mase mirovanja su mi različite od nule, a iznose 80,4 i 91,2 GeV/c2, što je gotovo 100 puta više od mase protona, zbog čega im je djelovanje ograničeno na atomsku jezgru.
- ↑ M. Tanabashi i ostali (Particle Data Group) (2018.). "Review of Particle Physics", [1], Physical Review D. 98 (3): 030001, [2], preuzeto 25. ožujka 2020.
- ↑ M. Tanabashi i ostali (Particle Data Group) (2018.). "Review of Particle Physics", [3], Physical Review D. 98 (3): 030001, [4], preuzeto 25. ožujka 2020.