Back Wolfgang Pauli Afrikaans فولفغانغ باولي Arabic فولفجانج پولى ARZ Wolfgang Ernst Pauli AST Volfqanq Pauli Azerbaijani وولفقانق پائولی AZB Вольфганг Паўлі Byelorussian Вольфганг Паўлі BE-X-OLD Волфганг Паули Bulgarian ভোল্ফগাং পাউলি Bengali/Bangla
| Wolfgang Pauli | |
 | |
| Rođenje | 25. travnja 1900. Beč, Austrija |
|---|---|
| Smrt | 15. prosinca 1958. Zürich, Švicarska |
| Državljanstvo | Švicarsko |
| Narodnost | Austrijanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Sveučilište u Göttingenu Sveučilište u Kopenhagenu Sveučilište u Hamburgu ETH Zürich Sveučilište Princeton |
| Alma mater | Sveučilište u Münchenu |
| Akademski mentor | Arnold Sommerfeld |
| Istaknuti studenti | Nicholas Kemmer Felix Villars |
| Poznat po | Paulijevo načelo Pauli-Villarsova regularizacija Paulijev učinak Paulijeva jednadžba Paulijeva skupina Paulijeve matrice |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1945.) Lorentzova medalja (1931.) Matteuccijeva medalja (1956.) Medalja Max Planck (1958.) |
| Portal o životopisima | |
Wolfgang Pauli ili Wolfgang Ernst Pauli (Beč, 25. travnja 1900. – Zürich, 15. prosinca 1958.), austrijsko-švicarski matematičar i kvantni fizičar, jedan od utemeljitelja kvantne mehanike. Doktorirao (1921.) kod A. Sommerfelda na Sveučilištu u Münchenu. Nakon poslijedoktorske specijalizacije kod N. Bohra u Kopenhagenu i M. Borna u Göttingenu, otišao je 1923. na Sveučilište u Hamburgu, gdje je ostao do 1928. i objasnio (formulirao) Paulijevo načelo. Wolfgang Pauli je bio profesor na Politehničkoj visokoj školi u Zürichu (od 1928. do 1931.). Znatno je pridonio razradbi teorije spina. Uveo je matrice spina kojima je 1926. objasnio paramagnetizam i s pomoću kojih je 1927. postavio valnu jednadžbu koja uključuje član magnetskoga momenta i koja prethodi Diracovu relativističkom opisu elektrona. Godine 1930. postavio je hipotezu o postojanju neutrina, čestice bez električnog naboja i mase mirovanja, koja je 1956. pokusima potvrđena. Ratne godine (od 1940. do 1946.) proveo je u Institutu za napredna istraživanja u Princetonu, New Jersey (SAD). Godine 1946. vratio se u Zürich, odakle je sa svojim studentima pomagao oživljavanju istraživanja iz fizike u poslijeratnoj Europi. Uz zasluge za razvoj kvantne fizike i značajne radove iz područja teorije polja i matematičkih metoda u teorijskoj fizici, poznata su njegova pisma kojima je utjecao na razvoj fizike. Za otkriće načela isključenja dobio Nobelovu nagradu za fiziku (1945.). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1950.) i Kraljevskog duštva (eng. Royal Society; od 1953.). Pred kraj života svoja je iskustva, oblikovana kroz suradnju s osobnim psihologom i prijateljem C. G. Jungom, želio povezati sa svojim viđenjem fizike. Zajedno su napisali knjigu Tumačenje prirode i psiha (njem. Naturerklärung und Psyche, 1952.).[1]