Zapadna Dvina | |
---|---|
rijeka | |
Zapadna Dvina | |
Porječje Zapadne Dvine unutar baltičkog slijeva. | |
Položaj | |
Države | Bjelorusija, Latvija, Rusija |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 1020 km |
Površina porječja | 87.900 km² km2 |
Istjek | |
• Prosječni | 678 m³/s m3 |
Tok rijeke | |
Izvor | jezero Ohvat, Rusija |
• Nad. vis. | 221 m |
• Koord. | 56°51′20″N 32°32′30″E / 56.855541°N 32.541688°E |
Ušće | grad Riga (erozijska delta) |
• Nad. vis. | 0 m |
• Koord. | 57°03′43″N 24°01′33″E / 57.061889°N 24.025806°E |
Slijev | baltički |
Ulijeva se u | Riški zaljev, Baltičko more |
Pritoci | Aiviekste, Disna, Drisa, Ogre |
Zapadna Dvina (bje. Заходняя Дзвіна/Zahodnjaja Dzvina, lat. Daugava, latg. Daugova, liv. Vēna, rus. Западная Двина, nje. Düna, polj. Dźwina) je rijeka u Europi koja prolazi kroz Bjelorusiju, Latviju i Rusiju. Izvire na Valdajskoj uzvisini, u Andreapoljskom rajonu. Ulijeva se u Baltičko more u Riški zaljev. Kanalom je preko Berezine povezana s Dnjeprom i dalje s Crnim morem. Na rijeci postoje tri hidroelektrane. To su Rīgas HES, Ķegums HPP i Pļaviņas HPP. Od 1021 km rijeke, 334 je kroz Rusiju (Tverska oblast), 352 km je kroz Latviju,[1] 335 km je kroz Bjelorusiju[2] (Vitebska oblast). Srednji nagib je 0,12 ‰. Zapadna Dvina ulijeva se u Riški zaljev. Tvori erozijsku deltu kod bivšega otoka Maingalsala, danas poluotoka, jer je ušće drugog rukavca bilo nasuto 1567. godine.