Anatema (grč. ανάθεμα, starogrčki ανάθημα, u bukvalnom prevodu „posvetiti“ ili „posvećeno“) je, u današnjem značenju, kletva ili prokletstvo.
U antičkoj Grčkoj anatemom se nazivala žrtva bogovima, odnosno što je posvećeno bogovima. U upotrebi pravoslavne crkve, anatema znači da se onaj, koji je primio anatemu, izdvaja iz zajednice vernika i predaje na milost ili sud božiji (vidi crkvena kazna); od tog trenutka crkva više nije odgovorna za tu osobu, već anatemisana persona ima sama da odgovara pred Bogom. Anatema je u pravoslavnoj crkvi ravna isključenju (ekskomunikaciji) u rimokatoličkoj crkvi.
Semitski koren od kog je postalo starozavetni hērem, anatema, znači „staviti na stranu“, „zabraniti upotrebu nečega u neposvećene svrhe“. Ovo bitno označava posvećenje Bogu.