Avit

Marko Mecilije Flavije Eparhije Avit (oko 395 — 456) je bio uzurpator koji uz pomoć Vizigota postaje car Zapadnog rimskog carstva. Njegova kratka vladavina će trajati od 455. do 456. godine.

Avit je postao magister militum u vreme cara Petronija Maksima. Kada je vandalski kralj Gejzerik napao Rim, nalazio se u diplomatskoj misiji na dvoru vizigotskog kralja Teodorika II u Tuluz. Gajzerikov napad je doveo do kraja vlasti Petronija Maksima, pa je Teodorik od Avita zatražio da preuzme rimski tron. Avita su potom carem proglasili Vizigoti i galo-rimski senatori 9.7. 455. Dva meseca kasnije ušao je u Rim.

Avit nije bio popularan među stanovnicima Rima. Kada je njegov napad na Vandale 455. godine propao i kada su oni krenuli u kontranapad, njegov položaj je bio vrlo loš. Došlo je do gladi u Rimu, koja je uzrokovala veliku krizu i Avit je bio prinuđen da istopi bronzane statue po gradu kako bi isplatio vojnike. Ricimer i Majorijan koji su ranije pobedili Vandale na Siciliji iskorištavaju svoju priliku i počinju ustanak protiv Avita.

Avit je pobegao u Galija gdje je zatražio pomoć od vizigotskog kralja Teodorika II., ali mu ovaj nije odgovorio budući da je u Španiji ratovao protiv Sveva. Avit je ipak sakupio ipak vojsku i pokušao da se vrati u Italiju. Poražen je i zarobljen kod Placencija. Pošteđen mu je život, a čak mu je bilo odobreno da postane episkop Placencije. Uprkos tome, Avit se plašio za svoj život i pokušao je da pobegne u Galiju. Prema Grguru Turskom, umro je na putu u Galiju. Po drugim izvorima bio je ubijen.

Avit na Wikimedijinoj ostavi