Bitka kod Karbale

Za bitke rata u Iraku, vidite članak Bitka kod Karbale (2003) i Bitka kod Karbale (2007).

Bitka kod Karbale
Umjetnički prikaz Karbalske bitke
Datum 10. muharema 61. AH 10. oktobra 680. AD Lokacija Karbala, Irak Ishod omejadska pobjeda
Sukobljene strane
Omejadi	Husein s pristašama
Komandanti i vođe
Ubajdulah ibn Zijad Omar ibn Sad Šimr ibn Zil-Džavšan Hur ibn Jazid (dezertirao i prešao Huseinu)  †[a]	Husein ibn Ali † Abas ibn Ali † Habib ibn Muzahir †
Snage
4000[1] ili 5000[2] (najmanje) – 30.000[2] ili 100.000[3][4] (najviše)	72, uključujući 6-mjesečnu bebu Alija al-Asgara[2]
Žrtve i gubici
nepoznato	72
Hur je originalno bio jedan od zapovjednika ibn Zijadove vojske, ali je prešao na Huseinovu stranu zajedno sa sinom, podanikom i bratom

Bitka kod Karbale vođena je 10. oktobra 680. (10. muharema 61. AH) u pustinji pokraj današnjeg grada Karbale u centralnom Iraku, između vojske drugog omejadskog kalifa Jazida i malenog broja sljedbenika Huseina ibn Alija, unuka islamskog poslanika Muhameda. Sukob je završio omejadskom pobjedom, mučeništvom Huseina i masakrom njegovih pristaša. Događaj na Karbali je najveća tragedija u islamskoj historiji koja se dogodila među muslimanima, a posebno je ostavio traga na sljedbenike Muhamedove porodice (Ahl al-bajt) koji ga obilježavaju kao dan žalosti.

Uvertira u ovaj događaj bila je smrt Muavije u aprilu 679. (radžab 60. AH) odnosno zaposjedanje vlasti od strane njegovog sina Jazida. Tadašnji guverner Medine pokušavao je od Huseina ibn Alija uzeti prisegu na vjernost Jazidu, a Husein je s ciljem da to izbjegne napustio Medinu po noći i započeo putovanje prema Meki. Na ovom putovanju Huseina je pratila njegova porodica, određeni članovi Banu Hašima i neki od njegovih sljedbenika. Husein je u Meki ostao oko četiri mjeseca i u tom periodu su mu Kufljani slali pozivna pisma. Zbog mogućnosti atentata od strane Jazidovih pristaša u Meki i zbog iračkih poziva, Husein se 12. septembra (8. zul-hidžeta) zaputio u Kufu.

Ipak, prije nego je stigao u Kufu, Huseinu je stigla vijest o izdaji Kufljanja i mučeništvu Muslima ibn Akila kojeg je poslao da izvidi stanje u Kufi prije njegovog dolaska. Nakon toga put prema Kufi mu je bio zatvoren od strane Hura ibn Jazida i stoga je otišao u pravcu Karbale gdje se susreo s neprijateljskom vojskom Omara ibn Sada, kojeg je Ubajdulah ibn Zijad postavio na mjesto zapovjednika te vojske. Dvije vojske su se sukobile 10. muharema, na datum kasnije poznat kao dan Ašure. U ovom neravnopravnom okršaju Husein, njegov polubrat Abas, Huseinov šestomjesečni sin Ali al-Asgar, sedamnaest članova Banu Hašima i nešto više od pedeset njegovih sljedbenika, postali su mučenici. Određeni prenosioci ovog događaja za ubojicu Huseina imenuju Šimra ibn Zil-Džavšana.

Vojnici Omara ibn Sada su nakon bitke izmasakrirali navedene žrtve na način da su jahajući konje gazili njihova tijela. Poslijepodne na dan Ašure, Jazidova vojska je napala šatore preživjelih i zapalila ih. Šijiti ovu noć obilježavaju kao Noć usamljenika (perz. Šam-e Gariban). Huseinov sin Ali (Zajn al-Abidin) nije učestvovao u borbama jer je bio teško bolestan, a nakon bitke zajedno sa Zajnab i ostalim ženama i djecom odveden je u zarobljeništvo od strane kufanske vojske. Vojnici Omara ibn Sada su glave poginulih nabili na koplja i zajedno sa zarobljenicima su prvo otišli u Kufu kod Ubajdulaha ibn Zijada, a potom kod Jazida u Siriju.

1. ↑ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/312214/Battle-of-Karbala
2. ↑ ^{2,0 2,1 2,2} http://www.al-islam.org/short/Karbala.htm
3. ↑ Hamish Tathkirat al Khawass. 
4. ↑ al Muqarram, Abd al Razzaq. „The Hosts”. Maqtal al Husain [as]: Martyrdom epic of Imam al Husain [as]. str. 160.