Dijalekt (dijalekat; grč. δıάλεκτος [diálektos] – dialektos – "razgovor", od διαλέγομαι [dialégomai] – dialegomai – "razgovarati"), jedan od subordiniranih oblika ili varijeteta jezika koji se javlja na osnovi osebujnosti rječnika, izgovora ili idioma.[1] Premda se definicijom implicira da postoji hijerarhija unutar jezika, svi su dijalekti jednakovrijedni i međusobno ravnopravni. Mnogi jezici imaju standardne dijalekte, dok su svi drugi dijalekti nestandardni. Razlika između standardnog i nestandardnih dijalekata nije u njihovoj ordiniranosti (lingvistički su svi na istom nivou), nego u tome što je standardni dijalekt (jezik) onaj koji govore obrazovani ljudi i koji se najčešće nalazi u pismu.[2] Razlika između dijalekta i jezika je lingvistički arbitrarna i ne ovisi o nekom inherentnom svojstvu razmatranih varijeteta, već o interakciji socijalnih, političkih, psiholoških i historijskih faktora.[3] Dijalektalne grupe katkad se u nekim slavenskim jezicima nazivaju narječjima, no ovaj termin nije potvrđen u svjetskoj lingvistici.