Disco | |
---|---|
Stilski korijeni | funk • razni soul stilovi • psihodelija • latinska glazba (naročito salsa) • pop rock • klasična glazba • gospel • swing • blues |
Kulturološki korijeni | kasne 1960-te – rane 1970-te SAD i Kanada[1] |
Tipični instrumenti | violina • električna gitara • bas gitara • glasovir • klavijature • bubnjevi (ritam mašine) • žičani instrumenti • puhački instrumenti • orkestralni i solo instrumenti (flauta) • udaraljke |
Derivirani pravci | afro-funky • Hi-NRG • house • post-disco • hip-hop • new wave • garage • nu-disco |
Podžanrovi | |
italo disco • eurodisco • space disco | |
Fusion žanrovi | |
disco-punk • disco house • manila Sound | |
Regionalne scene | |
SAD: NYC • Philadelphia, Atlanta • Miami • LA Kanada: Toronto • Montreal • Vancouver • Ottawa |
Disco je glazbeni žanr plesne glazbe te izravan nasljednik philladelphijskog i newyorškog soula i funky groovea s početka sedamdesetih. Kao zaseban žanr svoje korijene vuče iz newyorških psihodeličnih gay klubova krajem šezdesetih. Kao prethodnik svih plesnih žanrova osamdesetih i devedesetih, disco je imao podjednaku popularnost u diskotekama i plesnim klubovima kao i među producentima koji su žanru dali pečat mnogo više nego izvođači i autori. Zajedničkim protivljenjem protiv dominacije rock glazbe, veliki utjecaj na žanr imale su crnačke homoseksualne skupine i latinoamerički heteroseksualci. Disco je također pobudio interes i kod ženske populacije te se na kraju proširio na nekoliko vrlo uspješnih sastava tog vremena[2][3][4].
Nadahnuta ikonografija blještavila i kiča poput afro frizure, disco kugle, cipela s visokom petom i hlača na trapezu, također je bila jedna od glavnih pratilja toga žanra.