Enohov kalendar je stari kalendar opisan u apokrifnoj Knjizi Enohovoj (v. Slovenski apokrifi).
Njime je godina bila podeljena na četiri sezone od po 13 sedmica. Svaka sezona je imala dva 30-dnevna meseca, praćena jednim 31-dnevnim mesecom. Svaka sezona je počinjala u nedelju; pošto je prvi mesec imao 30 dana, drugi mesec je počinjao u utorak, a treći mesec u četvrtak, iz istog razloga.
Kalendarski stručnjak John Pratt je napisao: "Enohov kalendar je kritikovan kao beznadežno primitivan, jer se, sa samo 364 dana, vrlo brzo razilazio sa godišnjim dobima: za samo 25 godina sezone bi stizale čitav mesec ranije. Tako veliki nesklad, ipak, samo ukazuje da je metod interkalacije izostavljen".[1]
E. G. Richards je notirao sistem interkalacije kojim bi Enohov kalendar postao tačan koliko i gregorijanski kalendar.[2]