Estetika je grana filozofije koja istražuje prirodu umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva, lijepotu i ukus. Kao takva u svemu nastoji pronaći i dati obilježje lijepog. Riječ je grčkog porijekla.
Mislioci i mudraci su milenijima razmišljali o ljepoti i umjetnosti, ali predmet je formalno istaknut kao nezavisna filozofska disciplina u 18. vijeku od strane njemačkih filozofa. Do tada su učenjaci gledali na ovu studiju kao neodvojivu od drugih glavnih predmeta kao što su etika u zapadnjačkoj i religija u istočnjačkoj filozofiji.
Na njemačkom se riječ estetika piše ästhetisch a na francuskom esthétique,.Obje riječi potiču od grčke riječi αισθητική, što znači primjećivač ili osjetljiv i uglavnom su omogućene prijevodima Immanuel Kant-a. Kod njega estetika znači "nauku koja posmatra uslove osjećajne percepcije." Filozof Alexander Gottlieb Baumgarten smatra da estetika znači "kritika ukusa." I pored Kantovih nastojanja da koriguje Baumgartena, ova definicija je preživjela i Baumgartenu je pripisan izum savremenog korištenja ove riječi.
Značenje riječi estetičan kao pridjev se može objasniti usporedbom sa neestetičan, koja je po konstrukciji antonim. Ako je nešto neestetično, ono je sklono prigušivanju osjećaja. Kao kontrast, estetičan je sve što teži stimulaciji ili oživljavanju čula.