Feliks III | |
---|---|
Papinstvo počelo | {{{stolovanje_od}}} |
Prethodnik | Simplicije |
Nasljednik | Gelazije I |
Rođen | {{{datum_rođenja}}} Rim, Zapadno Rimsko Carstvo |
Umro | 3. januar 492 Rim, Odoakrovo Kraljevstvo |
Feliks III. (? - 492) ponekad navođen i kao Feliks II.[1] bio je papa od 13. ožujka 483. do 492. godine.
Navodi se kako se rodio u rimskoj aristokratskoj porodici čiji su članovi tradicionalno pripadali Senatu. Prije zaređenja se oženio i imao dvoje djece prije nego što mu je supruga umrla. Jedno od to dvoje djece je kasnije postalo pradjed pape Grgura Velikog.
Feliks III je 483. naslijedio Simplicija, postavši prvi papa koji je na papsku stolicu stupio a da nije bio pod neposrednom vlašću rimskih careva. To je imalo značajne političke posljedice, s obzirom da je Italija tada bila pod vlašću germanskog kralja Odoakra koji se suprotstavljao nastojanjima istočnorimskog cara Zenona da svoj autoritet nametne na područja nekadašnjeg Zapadnog Carstva.
Zenon je 482. donio ukaz poznat kao Henotikon kojim je nastojao pomiriti "pravovjerno" nikejsko-halkedonsko vjerovanje sa mijafizitstvom koje je sve više uzimalo maha u istočnim bizantskim provincijama. Papa Simplicije, koji nije bio konzultiran, tu odluku nikada nije prihvatio, smatrajući je izdajom Halkedonskog sabora i podilaženjem hereticima. Njegov nasljednik je, pak, nakon bezuspješnih pokušaja da promijeni carevu odluku, godine 484. donio ukaz o ekskomunicira konstantinopolski patrijarh Akakije koji je bio tvorac formule Henotikona, a također je svrgnut i Petar Mongus, mijafizitski patrijarh Aleksandrije. Ni car ni izopćeni patrijarsi tu odluku nisu priznali, te je tako stvorena Akakijeva šizma, prvi veliki raskol između zapadnog i istočnog kršćanstva koji neće biti formalno okončan sve do 519. godine.