Josif Staljin Ио́сиф Виссарио́нович Джугашвили „Сталин” იოსებ ბესარიონის ძე სტალინი | |
---|---|
Mandat 3. 4. 1922. – 16. 10. 1952. | |
Prethodnik | Vjačeslav Molotov (kao Odgovorni sekretar) |
Nasljednik | Georgij Maljenkov (de facto)a |
Mandat 6. 5. 1941. – 5. 3. 1953. | |
Prethodnik | Vjačeslav Molotov |
Nasljednik | Georgij Maljenkov |
Rođenje | 18. 12. 1878. Gori, Rusija (danas Gruzija) |
Smrt | 5. 3. 1953. Moskva, SSSR (danas Rusija) |
Politička stranka | KP SSSR |
Supružnik | 1. Jekaterina Svanidze 2. Nadežda Allilujeva |
Vjera | ateizam |
a Nakon Staljinove smrti, Georgij Maljenkov je privremeno bio čelnik Partije jer je u tom trenutku bio njezin najviši živući dužnosnik; Staljinov službeni nasljednik, Nikita Hruščov, preuzeo je čelnu poziciju 14. 9. 1953. godine. |
Josif Visarionovič Staljin (pravo prezime Džugašvili, gruzijski: იოსებ ბესარიონის ძე სტალინი, ruski: Ио́сиф Виссарио́нович Джугашвили „Сталин”) (Gori, 18. decembra 1878. – Moskva, 5. marta 1953.), sovjetski političar i državnik. S titulom generalnog sekretara komunističke partije vladao Sovjetskim Savezom oko 25 godina.
Tokom tog razdoblja ovaj beskrupulozni, ali efikasni organizator, vodeći se vlastitim konceptom stvaranja socijalizma u jednoj zemlji i provodeći industrijalizaciju i kolektivizaciju, pretvara poljoprivrednu državu u industrijsku supersilu. Ova državna transformacija se provodi zajedno s zatvaranjem milijuna ljudi u gulage, a na svom samom početku je proizvela i katastrofalnu glad poznatu pod imenom Holodomor (1932. – 1933.) od koje će preminuti oko 4,000.000 ljudi. Potom će u događaju poznatom pod imenom Velika čistka (1936. – 1939.) strijeljati veliki broj svojih bivših i potencijalnih budućih političkih protivnika i stotine hiljada drugih osoba čime de facto preuzima svu vlast u državi. Ubrzo potom 1939. godine sudjeluje u potpisivanju pakta Ribbentrop-Molotov s Trećim Rajhom čime odgađa ulazak SSSR-a u rat i istovremeno vraća državu na evropske granice iz doba Ruskog Carstva.
Nakon napada Trećeg Rajha na SSSR 1941. godine Staljin predvodi svoju državu do pobjede 1945. godine koju dočekuje na vrhuncu moći, ali istovremeno i kao iscrpljena osoba drastično pogoršanog zdravstvenog stanja. U poratnom razdoblju SSSR postaje jedna od dvije priznate supersile s komunističkim tampon državama između sebe i kapitalističkog svijeta. Tokom poratne obnove dolazi do početka Hladnog rata i izbijanja Korejskog rata kojem se on na početku nije niti protivio, a niti ga podržavao. Staljin umire 5. 3. 1953. kada izbija do tada prikrivena borba za njegovog nasljednika iz koje će kao pobjednik izlazi Nikita Hruščov koji 1956. godine osuđuje svog prethodnika. Više od 70 godina nakon smrti Staljin ostaje vrlo kontroverzna osoba. Dio Rusa uopće nema definiran stav o njemu, drugi dio ga smatra velikim menadžerom i modernizatorom što se od 2008. godine uči u ruskim školama[1] ili ako ništa drugo pobjednikom u ratu,[2] a treći i po broju najmanji dio stanovništva smatra ga masovnim ubojicom.[1]