Kinesko pismo predstavlja sistem ideografskih znakova ("znak" - trad. kin. 汉字, uprošć. kin. {{{u}}}, pinjin: Hànzì). Kinesko pismo se koristi za pisanje kineskog i japanskog jezika, ponekada za pisanje korejskog i ranije je bilo korišćeno u vijetnamskom.
Pojedini znakovi odgovaraju jednostavnim elementima (riječima-korijenima) kineskog jezika, dok se složenice izražavaju grupiranjem znakova onih elemenata od kojih su sastavljene.
U kineskom pismu nema slova, već svaki znak označava pojedini pojam. Po svojoj vanjskoj formi kinesko pismo spada u prijelaznu fazu iz slikovnog u pojmovno pismo (pojam se bilježi zasebnom sličicom). Kako kineski jezik nema ni konjugacija ni deklinacija tako svaki znak uvijek zadržava svoju utvrđenu formu (oblik), pa tako funkcionira kao čisto pojmovno pismo.