Novac

Novac je specifična roba koju je razvitak robne proizvodnje i razmjene izdvojio iz ostalog robnog svijeta da monopolski vrši ulogu općeg ekvivalenta. Na taj način novac predstavlja prometnu vrijednost koja je apstraktan izraz cjelokupnog bogatstva društvene zajednice, a ujedno služi i kao univerzalno sredstvo za međusobno uspoređivanje i razmjenjivanje svih proizvoda ljudskog rada.^[1][2][3]

Novac je ekonomsko dobro koje služi u razmjeni materijalnih dobara i usluga između učesnika u robnom prometu. On je nastao kao objektivna potreba efikasnijeg funkcionisanja robne proizvodnje. U toku svog istorijskog razvoja ulogu novca su obavljale veoma razliličite vrste materijala od stoke preko metala do današnjeg čistog papirnog novca. Razvoj novca je direktno vezan za razvoj robne proizvodnje. U početku su se robe mijenjale jedna za drugu (R-R) - trampa, u kasnijem periodu bilo je moguće za jednu vrstu robe dobiti bilo koju drugu ili više njih u istoj vrijednosti i na kraju se izdvojila jedna vrsta robe koja je postala opšti ekvivalent koju su prihvatali svi učesnici razmjene odnosno novac u današnjem smislu riječi.^[4][5]

Novac ima nekoliko društvenih funkcija. U funkciji mjere vrijednosti, novac svojom manjom ili većom količinom uptrebne vrijednost izražava vrijednost bilo koje vrste robe. Novac u funkciji sredstava prometa je posrednik u razmjeni, gdje se roba prvo prodaje za novac a on ponovo mijenja za željenu robu (R-N-R). Novac kao blago je novac koji se povlači iz opticaja i akumulira jer on kao simbol bogatstva i moći može da se pretvori u bilo koju drugu vrstu robe u svakom trenutku. U funkciji sredstva plaćanja novac ne mora da bude stvarno prisutan u momentu prodaje robe već se prihvata kao imaginarna vrijednost (pretpostavljeni novac), a stvaran novac se pojavljuje tek kad pristigne rok za plaćanje robe. Svjetski novac je takođe funkcija novca koja je značajna u međunarodnoj razmjeni i najčešće se upotrebljava kao sredstvo plaćanja razlike između uvoza i izvoza.

U opticaju postoje različiti oblici novca. Metalni novac odnosno kovanice su komadi metala (najčešće zlato) koji imaju tačno utvrđen kvalitet, oblik i težinu i koji je predstavljaju stvarnu vrijednost (zlato). Papirni novac za razliku od metalnog nema stvarnu vrijednost jer ne zavisi od zlata već od cijena dobara koja se mogu za njega dobiti. Kao kreditni novac koriste se mjenice (kao pismena garancija da će kupac platiti robu u predviđenom roku) i gotovinski ček (nalog banci za isplatu određene sume novca) jer su vremenom povjerioci ili prodavci shvatili da ih mogu koristiti u plaćanju svojih dugova.

Ukupna količina novca u opticaju ima veliki značaj u funkcionisanju neke privrede. Kada se pojavi veća količina novca u opticaju takva pojava se naziva inflacija, a suprotno tome manja količina novca u opticaju od potrebne se naziva deflacija. Narušavanje monetarne ravnoteže odnosno ravnoteže između raspoložive količine novca i stvarne potrebe za novcem dovodi do zastoja u izvršavanju robno-novčanih transakcija i dospjelih obaveza.

1. ↑ Mishkin, Frederic S. (2007). The Economics of Money, Banking, and Financial Markets (Alternate Edition). Boston: Addison Wesley. str. 8. ISBN 0-321-42177-9. 
2. ↑ What Is Money? By John N. Smithin. Retrieved July-17-09.
3. ↑ „money : The New Palgrave Dictionary of Economics”. The New Palgrave Dictionary of Economics. Pristupljeno 18 December 2010. 
4. ↑ Mankiw, N. Gregory (2007). „2”. Macroeconomics (6th izd.). New York: Worth Publishers. str. 22–32. ISBN 0-7167-6213-7. 
5. ↑ T.H. Greco. Money: Understanding and Creating Alternatives to Legal Tender, White River Junction, Vt: Chelsea Green Publishing (2001). ISBN 1-890132-37-3