Novi zavjet (grčki: Ἡ Καινὴ Διαθήκη, Hē Kainḕ Diathḗkē), poznat i kao "Novi savez" ili "Novi testament", je zbirka spisa koje hrišćani smatraju svetim, i dio je Biblije. Za hrišćane predstavlja novi sporazum izmedu ljudi i Boga.[1]
Novi zavjet opisuje događaje od rođenja Isusa, zatim njegov život i učenje, do njegovog vaskrsenja iz mrtvih i uzašća. Opisano je i delanje prvih Hristovih učenika, apostola, i njihovo propovedanje njegovog nauka.
Novi zavjet se sastoji od 27 knjiga, koje su napisali različiti autori u različito vrijeme. Među njima se nalaze jevanđelja, djela, poslanice ili pisma, i otkrovenje (proročanska objava). Najstariji spisi Novog zavjeta su Pavlove poslanice, od kojih je Prva poslanica Solunjanima, napisana oko 50. godine, najstariji sačuvani hrišćanski spis.[2] Najstarije od četiri evanđelja je Markovo evanđelje, nastalo oko 68-70. godine. Djela apostolska govore o životu prve Crkve, a napisao ih je isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te ove dvije knjige izvorno predstavljaju dva dijela jednog istog djela.
Za razliku od Starog zavjeta, koji pokriva dugogodišnju hronologiju stvaranja svijeta i ranu istoriju Jevreja, Novi zavjet se zasniva na relativno uskom vremenskom periodu, uglavnom unutar 1. vijeka. Prva celovita lista novozavetnih knjiga obelodanjena je 367. godine u Uskršnjem pismu episkopa Atanasija Aleksandrijskog crkvama u Egiptu.[3]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Ehrman