Back Илирийска война Bulgarian Oktavijanovi ilirski ratovi BS Octavian's military campaigns in Illyricum English Octavianuksen Illyrian sota Finnish Campagne d'Octavien en Illyrie French Campagne di Ottaviano in Illirico Italian Иллирийская война Russian Oktavijanova ilirska vojna Slovenian Luftërat e Oktavianit me ilirët Albanian Іллірійська війна 35-33 рр. до н.е Ukrainian
Oktavijanovi ratovi sa Ilirima vođeni su u periodu 35. - 33. g. p.n.e. Nakon pobjede nad Pompejem, sređivanja situacije u Italije i učvršćivanja rimske vlasti na uskom području istočnog Jadrana, sam Oktavijan poveo je jaku vojsku na Balkansko poluostrvo i Panoniju u namjeri da snažnim udarcem zauvijek riješi neugodne odnose sa Ilirima.
Osnovni razlog Oktavijanovog vojnog pohoda, kao i svih drugih, je širenje rimskog imperijalizma. Drugi razlog je činjenica da su se trijumviri u Brindiziju dogovorili da Oktavijanu pripada zapad rimske države, a Marku Antoniju istok pa se Oktavijan želio osigurati od mogućih upada Marka Antonija u Ilirik. Treći razlog je uvježbavanje trupa i njihovo izdržavanje na tuđi račun.
Najprije je likvidirao gusare sa Korčule i Mljeta, a Liburnima oduzeo brodove. Bila su u toj kampanji savladana i brojna manja plemena na jugu: Pirusti i Taulanti, Besi, Dokleati, Karni, Naresi i Glindicioni. Nakon toga u rat krenuo je i sam Oktavijan.[1] Ima mišljenja da se u Senj iskrcala mornarica a da je pješadija došla kopnenim putem iz pravca Trsta.[2]
Ratovalo se na širokom frontu, od Alpa do Panona. Najviše muke Rimljanima zadavali su Salasi, prilikom čega su zahvaćeni Karni i keltski Taurisci, Japodi sjeverno i sjeveroistočno od Kapele i Plješivice, pa Segestani oko Siscije, a zatim Dalmati, Desitijati i Panoni.
- ↑ „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Arhivirano iz originala na datum 2023-06-26. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Boris Olujić - POVIJEST JAPODA”. Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 9. 2. 2016.