Pranje novca je proces u kojem se prihodi kriminala transformiraju u naizgled legitiman novac ili drugu imovinu.[1] Ipak, u brojnim pravnim i regulatornim sistemima, pojam pranje novca se nekad ne razlikuje od ostalih oblika finansijskog kriminala, a ponekad se generalnije koristi da ubroji i zloupotrebu finansijskog sistema (uključujući stvari poput vrijednosnih papira, digitalne valute, kreditnih kartica i tradicionalne valute), uključujući finansijski terorizam, utaju poreza i izbjegavanje međunarodnih sankcija. Većina zakona protiv pranja novca otvoreno kombiniraju pranje novca (što se tiče izvora sredstava) sa samim terorizmom (što se bavi odredištem sredstava) kada reguliraju finansijski sistem.[2]
Novac dobiven putem određenog kriminala, poput iznuđivanja, insajderskih trgovanja, trgovine drogom, ilegalnog kockanja i utaje poreza je "prljav". Treba biti "očišćen" tako da izgleda kao da je dobiven od nekriminalnih aktivnosti, tako da će se banke i ostale finansijske institucije susretati s istim bez sumnje. Novac može biti "opran" sa više metoda, što varira u funkciji od kompleksnosti i sofisticiranosti.
Različite države mogu i ne moraju tretirati utaju poreza ili plaćanja u granama međunarodnih sankcija kao pranje novca. Neka zakonodavstva prave razliku ovih u svrhu definicije, a neka ne. Neka zakonodavstva definiraju pranje novca kao zamagljivanje izvora novca, bilo upotpunosti ili djelomično, koristeći finansijske sisteme ili servise koji ne otkrivaju ili prate izvore ili odredišta.
Ostala zakonodavstva definiraju pranje novca da uključe novac od aktivnosti koja bi mogla biti kriminalna u tom zakonodavstvu, iako je bio legalan gdje se stvarno ponašanje dogodilo. Ova široka upotreba termina "pranje novca" u sporednom, vanteritorijalnom, ili jednostavnom ponašanju traženja privatnosti dovelo je do toga da ga neki označavaju kao "finansijska zlomisao".[3]
Dosta izdanja regulatornih i državnih autoriteta procjenjuju godišnje količinu opranog novca, bilo globalno ili u nekoj nacionalnoj ekonomiji. Godine 1996, Međunarodni monetarni fond procjenjuje da 2 do 5 procenata globalne ekonomije uključuje pranje novca. Financial Action Task Force on Money Laundering (FATF), međudržavno tijelo za borbu protiv pranja novca je objavilo, "Sveukupno, apsolutno je nemoguće proizvesti pouzdanu procjenu količine opranog novca, stoga FATF ne objavljuje bilo kakve cifre u vezi s tim."[4] Akademski komentatori također nisu bili u mogućnosti procijeniti količinu opranog novca sa bilo kojim stepenom sigurnosti.[5] Različite procjene na skali globalnog pranja novca su ponekad ponavljane toliko često da su neki ljudi smatrali iste kao činjenične—ali nijedan istraživač nije savladao urođenu poteškoću mjerenja aktivno skrivene prakse.
Bez obzira na poteškoće u mjerenju, iznos opranog novca svake godine se nalazi u milijardama (američkih dolara) i predstavlja značajnu zabrinutost politike vlade.[5] Kao rezultat toga, vlade i međunarodna tijela su poduzeli napore da odvrate, sprječavaju, i uhapse perače novca. Finansijske institucije isto tako preduzimaju napore za sprečavanje i otkrivanje transakcija koje uključuju prljavi novac, i kao rezultat zahtjeva vlade i da se izbjegne reputacioni rizik. Pitanja u vezi sa pranjem novca su postojala dokle god je bilo kriminalnih poduhvata velikih razmjera. Moderni zakona protiv pranja novca razvili su se zajedno sa modernim ratom protiv droge.[6] U nedavnim vremenima zakonodavstvo protiv pranja novca je viđeno kao dodatak finansijskom kriminalu finansiranja terorizma u čemu oba kriminala obično uključuju prijenos sredstava kroz finansijski sistem (pri čemu se pranje novca odnosi na to odakle je novac došao, a finansiranje terorista se odnosi na to gdje novac ide).
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu chasing dirty money