Pranje novca

Postavljanje 'prljavog' novca u servisnu kompaniju, gdje je oslojen sa legitimnim prihodom, a onda integriran u protok novca je čest oblik pranja novca

Pranje novca je proces u kojem se prihodi kriminala transformiraju u naizgled legitiman novac ili drugu imovinu.[1] Ipak, u brojnim pravnim i regulatornim sistemima, pojam pranje novca se nekad ne razlikuje od ostalih oblika finansijskog kriminala, a ponekad se generalnije koristi da ubroji i zloupotrebu finansijskog sistema (uključujući stvari poput vrijednosnih papira, digitalne valute, kreditnih kartica i tradicionalne valute), uključujući finansijski terorizam, utaju poreza i izbjegavanje međunarodnih sankcija. Većina zakona protiv pranja novca otvoreno kombiniraju pranje novca (što se tiče izvora sredstava) sa samim terorizmom (što se bavi odredištem sredstava) kada reguliraju finansijski sistem.[2]

Novac dobiven putem određenog kriminala, poput iznuđivanja, insajderskih trgovanja, trgovine drogom, ilegalnog kockanja i utaje poreza je "prljav". Treba biti "očišćen" tako da izgleda kao da je dobiven od nekriminalnih aktivnosti, tako da će se banke i ostale finansijske institucije susretati s istim bez sumnje. Novac može biti "opran" sa više metoda, što varira u funkciji od kompleksnosti i sofisticiranosti.

Različite države mogu i ne moraju tretirati utaju poreza ili plaćanja u granama međunarodnih sankcija kao pranje novca. Neka zakonodavstva prave razliku ovih u svrhu definicije, a neka ne. Neka zakonodavstva definiraju pranje novca kao zamagljivanje izvora novca, bilo upotpunosti ili djelomično, koristeći finansijske sisteme ili servise koji ne otkrivaju ili prate izvore ili odredišta.

Ostala zakonodavstva definiraju pranje novca da uključe novac od aktivnosti koja bi mogla biti kriminalna u tom zakonodavstvu, iako je bio legalan gdje se stvarno ponašanje dogodilo. Ova široka upotreba termina "pranje novca" u sporednom, vanteritorijalnom, ili jednostavnom ponašanju traženja privatnosti dovelo je do toga da ga neki označavaju kao "finansijska zlomisao".[3]

Dosta izdanja regulatornih i državnih autoriteta procjenjuju godišnje količinu opranog novca, bilo globalno ili u nekoj nacionalnoj ekonomiji. Godine 1996, Međunarodni monetarni fond procjenjuje da 2 do 5 procenata globalne ekonomije uključuje pranje novca. Financial Action Task Force on Money Laundering (FATF), međudržavno tijelo za borbu protiv pranja novca je objavilo, "Sveukupno, apsolutno je nemoguće proizvesti pouzdanu procjenu količine opranog novca, stoga FATF ne objavljuje bilo kakve cifre u vezi s tim."[4] Akademski komentatori također nisu bili u mogućnosti procijeniti količinu opranog novca sa bilo kojim stepenom sigurnosti.[5] Različite procjene na skali globalnog pranja novca su ponekad ponavljane toliko često da su neki ljudi smatrali iste kao činjenične—ali nijedan istraživač nije savladao urođenu poteškoću mjerenja aktivno skrivene prakse.

Bez obzira na poteškoće u mjerenju, iznos opranog novca svake godine se nalazi u milijardama (američkih dolara) i predstavlja značajnu zabrinutost politike vlade.[5] Kao rezultat toga, vlade i međunarodna tijela su poduzeli napore da odvrate, sprječavaju, i uhapse perače novca. Finansijske institucije isto tako preduzimaju napore za sprečavanje i otkrivanje transakcija koje uključuju prljavi novac, i kao rezultat zahtjeva vlade i da se izbjegne reputacioni rizik. Pitanja u vezi sa pranjem novca su postojala dokle god je bilo kriminalnih poduhvata velikih razmjera. Moderni zakona protiv pranja novca razvili su se zajedno sa modernim ratom protiv droge.[6] U nedavnim vremenima zakonodavstvo protiv pranja novca je viđeno kao dodatak finansijskom kriminalu finansiranja terorizma u čemu oba kriminala obično uključuju prijenos sredstava kroz finansijski sistem (pri čemu se pranje novca odnosi na to odakle je novac došao, a finansiranje terorista se odnosi na to gdje novac ide).

  1. Duhaime, Christine.. „What is Money Laundering? Duhaime's Financial Crime and Anti-Money Laundering Law”. Pristupljeno 7 March 2014. 
  2. See for example the Anti-Money Laundering & Counter Terrorism Financing Act 2006 (Australia), the Anti-Money Laundering and Countering Financing of Terrorism Act 2009 (New Zealand), and the Anti-Money Laundering and Counter-Terrorist Financing (Financial Institutions) Ordinance (Cap 615) (Hong Kong. See also (for example) guidance on IMF and FATF Arhivirano 2014-10-12 na Wayback Machine-u websites similarly conflating the concepts.
  3. Jon Matonis (7 May 2013). „Money Laundering Is Financial Thoughtcrime”. AmericanBanker.com. Pristupljeno 6 March 2014. 
  4. Financial Action Task Force. „Money Laundering FAQ”. Arhivirano iz originala na datum 2011-04-06. Pristupljeno 2 March 2011. 
  5. 5,0 5,1 Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu chasing dirty money
  6. For example, under UK law the first offences created for money laundering both related to the proceeds from the sale of illegal narcotics under the Criminal Justice Act 1988 and then later under the Drug Trafficking Act 1994.

Developed by StudentB