Back I Никеитәи Адунеизегьтәи Аизара ду Abkhazian Eerste Konsilie van Nicea Afrikaans Primer Concilio de Nicea AN مجمع نيقية الأول Arabic مجمع نيقيا الاول ARZ Conceyu de Nicea I AST Birinci Nikeya Kilsə Məclisi Azerbaijani Першы Нікейскі сабор Byelorussian Першы Нікейскі сабор BE-X-OLD Първи вселенски събор Bulgarian
| Prvi nikejski sabor | |
|---|---|
| Datum | 325 |
| Prihvaćen od | rimokatolici, starokatolici, pravoslavci, anglikanci, drevnoistočne crkve, Asirijska crkva Istoka, luterani, kalvinisti |
| Prethodni koncil | nema (Sabor u Jeruzalemu se općenito ne smatra ekumenski) |
| Sljedeći koncil | Prvi carigradski sabor |
| Sazvao | Car Konstantin I |
| Predsjedao | Sv. Aleksandar od Aleksandrije (također car Konstantin)[1] |
| Sudionici | 250–318 (samo pet iz Zapadne crkve) |
| Teme rasprave | arijanstvo, slavljenje Pashe (Uskrs), miletijanska šizma, valjanost krštenja heretika, posrnuli krćani |
| Dokumenti i izjave | Nikejski simbol vjere i oko 20 ukaza |
| Kronološki popis ekumenskih sabora | |
Prvi nikejski sabor ujedno je i prvi ekumenski crkveni sabor, a održan je u Nikeji u Bitiniji (današnja Turska). Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki od 20. maja do 30. juna 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja u aleksandrijskoj Crkvi vezano za pitanje da li Isus ima istu ili sličnu bit sa Bogom Ocem.
Na ovom saboru je ustanovljen Nicejski simbol vjere, dogma koje su se imali pridržavati svi hrišćani. Na utvrđivanje dogme je uticala i careva podrška, potpomognuta brojnošću legionara koji su okruživali sabor, kao i najava da će episkopi koji se budu protivili mišljenju Konstantina i saborske većine biti smenjeni i proterani. Tako je, tek nekoliko decenija nakon što je priznato kao državna vera, hrišćanstvo zagazilo na stazu netolerancije i progona različitih mišljenja.[2]