srpskohrvatski jezik | |
---|---|
hrvatskosrpski jezik српскохрватски језик хрватскoсрпски језик | |
Broj govornika | cca. 19~21 miliona (sve varijante) (56. najgovoreniji jezik) |
Jezična porodica | indoevropski |
Standarne forme | bosanska, crnogorska, hrvatska, srpska |
Pismo | Gajeva latinica i Vukova ćirilica |
Službeni status | |
Službeni | |
Priznat manjinski jezik | |
Regulator | Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Odbor za standardizaciju srpskog jezika, Institut za jezike Univerziteta u Sarajevu |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | sh |
ISO 639-2 | scr (latinica) i scc (ćirilica) |
ISO 639-3 | hbs – inkluzivni kodIndividualni kodovi: bos – bosanskicnr – crnogorskihrv – hrvatskisrp – srpski Povezani kodovi: kjv – kajkavskickm – čakavskisvm – moliškoslavenski |
Glottolog | sout1528 [1] |
Linguasphere | 53-AAA-g |
Područja u kojima je srpskohrvatski jezik većine stanovništva (2005. godine) |
srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
---|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski najveći je južnoslavenski jezik koji kao materinski govori oko 19 mil. ljudi[2][3] na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, u kojima pod različitim nazivima ima status službenog jezika. Poput drugih većih evropskih jezika, taj zajednički jezik Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca je policentrični standardni jezik koji se sastoji od svojih standardnih varijanata: hrvatske, srpske, bosanske i crnogorske.[4][5]