Back The Economist Afrikaans ذي إيكونوميست Arabic The Economist AST The Economist Azerbaijani اکونومیست AZB The Economist Bashkir Икономист (списание) Bulgarian दि इकोनॉमिस्ट Bihari দি ইকোনমিস্ট Bengali/Bangla The Economist Catalan

The Economist

Ovo je članak o britanskom časopisu. Za druga značenja, vidi Ekonomist (razvrstavanje).
The Economist
Naslovnica 11.6. 2012.
Tiptjedni časopis
FormatCompact
VlasnikThe Economist Group
OsnivačiJames Wilson
UrednikJohn Micklethwait
Osnivanje9. 1843 (1843-09)
Cijena£3.90
US$5.99
€5.20
A$10.50
C$7.50
HK$60
Sjedište25 St. James's Street
Westminster
London
Ujedinjeno Kraljevstvo
Tiraž1.574.803 (tiskano izdanje)
100.000 (digitalni pretplatnici)[1]
ISSN0013-0613
Službeni websitewww.economist.com

The Economist is je britanski tjedni časopis u vlasništvu The Economist Newspaper Ltd-a sa uredništvom u Londonu.[2][3][4] Osnivao ga je James Wilson 1843. Zbog historijskih razloga, The Economist sebe naziva novinama, ali se svako tiskano izdanje pojavljuje na sjajnom papiru poput časopisa, a njegov sopstveni YouTube kanal ga naziva EconomistČasopisom.[5] 2006., njegov prosječni tjedni tiraž bio je 1,5 miliona primjeraka, od čega je čak polovica odlazila kupcima u SAD-u.

Iako The Economist ima svjetski naglasak i opseg, oko 2/3 od ukupnog osoblja 75 novinara nalazi se u Londonu.[6] U martu 2013., Economist Group je objavila profit od 68 miliona £.[7]

The Economist tvrdi da nije "kronologija ekonomije".[8] Umjesto toga, cilj mu je "sudjelovati u teškom natjecanju između inteligencije, koja gura naprijed, i nedostojnom, sramežljivom neznanju koje sabotira napredovanje i razvoj."[9] Stav uredništva je klasični liberalizam i ekonomski liberalizam koji podupiru slobodnu trgovinu, globalizaciju, slobodnu imigraciju i kulturni liberalizam (kao što je pravno priznanje istospolnog braka). Publikacija samu sebe opisuje kao "proizvod Kaledonijskog liberalizma Adama Smitha i Davida Humea".[10] Ciljani čitatelji su visoko obrazovani sloj te tvrdi da ima čitatelje sa visokim utjecajem na razvoj politike.[11] Pojedini čitatelji The Economista konzumiraju i elitne i masovne medije.[12][13]

Izvršni direktor novina opisao je skorašnje globalne promene, koje su prvi put primećene 1990-ih, a ubrzane s početkom 21. veka, kao „novo doba masovne intelignecije“.[14][15]

  1. ↑ „The Economist's Circulation 2012”. Economistgroupmedia.com. 
  2. ↑ „Why does The Economist call itself a newspaper?”. The Economist. 1.9. 2013. 
  3. ↑ "Locations[mrtav link]". Economist Group.
  4. ↑ "Maps Arhivirano 2014-02-28 na Wayback Machine-u". City of Westminster.
  5. ↑ „The Economist”. YouTube. Pristupljeno 3 September 2013. 
  6. ↑ „So what's the secret of 'The Economist'?”. The Independent (London). 26.2. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-24. Pristupljeno 2014-12-18. 
  7. ↑ „Results for the financial year ended 31 March 2013”. The Economist Group. London. 
  8. ↑ „How our readers view The Economist”. The Economist. [mrtav link]
  9. ↑ „Opinion: leaders and letters to the Editor”. The Economist. 
  10. ↑ „Don’t leave us this way”. The Economist. 12 July 2014. 
  11. ↑ „How our readers view The Economist”. The Economist. Arhivirano iz originala na datum 7 September 2006. 
  12. ↑ Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. „The Economist”. Harvard Business School Case 710-441, July 2010. Hbs.edu. 
  13. ↑ Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. „The Economist. Harvard Business School Case 710-441, July 2010” (PDF). American.edu. 
  14. ↑ Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. „The Economist”. Harvard Business School Case 710-441, July 2010. Hbs.edu. 
  15. ↑ Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. „The Economist. Harvard Business School Case 710-441, July 2010” (PDF). American.edu. 

Developed by StudentB