Toharski jezici

Toharski jezici
DržaveLoulansko kraljevstvo, Karašar, Turfan i Kuča
RegijeTarimska zavala, centralna Azija
Broj govornikaTohari
Jezična porodica
  • Toharski jezici
PismoBrahmi (Toharsko pismo)
Manihejsko pismo[1]
Službeni status
Službeniizumro u 9. veku
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3– – inkluzivni kod
Individualni kodovi:
xto – Toharski A
txb – Toharski B
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA.

Toharski jezici su izumrla grana indoeuropske jezične porodice kojima su se služili Tohari na području oaza sjevernih predjela Tarimske zavale (današnji Xinjiang - Autonomna regija Ujgurskog naroda). Dokumenti datirani na period šestog do osmog stoljeća bilježe dva bliskosrodna jezika nazvana toharski A (istočnotoharski, agnijski ili turfanski) i toharski B (zapadnotoharski ili kučanski). Glavna tematika kojom se bave tekstovi sugerira da je toharski A bio arhaičniji i korišten kao budistički liturgijski jezik, dok je toharski B bio aktivno govoren na cijelom prostora od Turfana na istoku pa sve do Tumshuqa na zapadu.[2] Korpus posuđenica i imena pronađenih u prakrtskim dokumentima nose naziv toharski C (tzv. kroränijski).[3] Ovi jezici su izumrli nakon širenja turkijskih plemena Ujgura u Tarimsku zavalu u devetom stoljeću.

Tarimska zavala.
  1. Tocharian Online: Series Introduction Arhivirano 2015-06-29 na Wayback Machine-u, Todd B. Krause and Jonathan Slocum, University of Texas as Austin.
  2. Kapović, Mate.: Uvod u indoeuropsku lingvistiku, 2008, str. 88.
  3. Mallory, J.P.. „Bronze Age languages of the Tarim Basin”. Expedition 52 (3): 44–53. Arhivirano iz originala na datum 2021-01-09. Pristupljeno 2014-04-23. 

Developed by StudentB