Toharski jezici | |
---|---|
Države | Loulansko kraljevstvo, Karašar, Turfan i Kuča |
Regije | Tarimska zavala, centralna Azija |
Broj govornika | Tohari |
Jezična porodica |
|
Pismo | Brahmi (Toharsko pismo) Manihejsko pismo[1] |
Službeni status | |
Službeni | izumro u 9. veku |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | – |
ISO 639-3 | – – inkluzivni kod Individualni kodovi: xto – Toharski Atxb – Toharski B |
Toharski jezici su izumrla grana indoeuropske jezične porodice kojima su se služili Tohari na području oaza sjevernih predjela Tarimske zavale (današnji Xinjiang - Autonomna regija Ujgurskog naroda). Dokumenti datirani na period šestog do osmog stoljeća bilježe dva bliskosrodna jezika nazvana toharski A (istočnotoharski, agnijski ili turfanski) i toharski B (zapadnotoharski ili kučanski). Glavna tematika kojom se bave tekstovi sugerira da je toharski A bio arhaičniji i korišten kao budistički liturgijski jezik, dok je toharski B bio aktivno govoren na cijelom prostora od Turfana na istoku pa sve do Tumshuqa na zapadu.[2] Korpus posuđenica i imena pronađenih u prakrtskim dokumentima nose naziv toharski C (tzv. kroränijski).[3] Ovi jezici su izumrli nakon širenja turkijskih plemena Ujgura u Tarimsku zavalu u devetom stoljeću.