Ultrazvuk

Ultrazvuk je zvuk čija je frekvencija iznad gornje granice čujnosti za normalno ljudsko uho, a koja iznosi 20 kHz (20000 herca).^[1]

Neke životinje (npr. psi, dupini, šišmiši, miševi, itd.) mogu čuti ultrazvuk jer imaju višu gornju graničnu frekvenciju od čovjeka.^[2][3][4] Mlađe osobe, a posebno djeca, mogu čuti neke zvukove visokih frekvencija. Što je čovjek stariji, gornja granica čujnosti mu pada, što znači da sve slabije čuje zvukove visokih frekvencija. Visoke zvučne frekvencije sastavni su dio spektra frekvencija koje proizvodi neki izvor zvuka, a spektar zvučnih frekvencija čini boju zvuka. Opadanjem čujnosti visokih frekvencija starenjem, starijim ljudima se mijenjaju i boje zvuka, što znači da simfonijski orkestar ili zvuk violine drugačije čuje dijete od šest, odrastao čovjek od 30 ili starac od 80 godina.

Najpoznatija primjena ultrazvuka je u medicini - ultrazvučna dijagnostika (npr. Transkranijalni dopler),^[5] no koristi se i u mnoge druge svrhe (otkrivanje jata riba i podmornica, tzv. sonar). Princip korištenja je vrlo jednostavan: odašilje se ultrazvučni val, koji se odbija od prepreke te se prema vremenu potrebnom da se val vrati određuje udaljenost i oblik objekta.

1. ↑ Corso, J. F. (1963). „Bone-conduction thresholds for sonic and ultrasonic frequencies”. Journal of the Acoustical Society of America 35 (11): 1738–1743. Bibcode 1963ASAJ...35.1738C. DOI:10.1121/1.1918804. 
2. ↑ Novelline 1997: str. 34–35
3. ↑ Matt Kaplan (17. 7. 2009.). „Moths Jam Bat Sonar, Throw the Predators Off Course”. National Geographic News. 
4. ↑ Some Moths Escape Bats By Jamming Sonar (video)
5. ↑ Emmanuel P. Papadakis (ed) Ultrasonic Instruments & Devices, Academic Press, 1999 ISBN 0-12-531951-7 str. 752