Paragoga

Paragoga (iz grčkog: παραγωγή, paragogé), u starijim hrvatskim izvorima i zasuvak,^[1] naziv je za epentetsko dodavanje glasa ili sloga na kraj riječi u svrhu naglašavanja, izmjene gramatičkog značenja ili kao nezavisni razvoj u jeziku.^[2][3] Česta je pojava pri prilagodbi stranih riječi u nekom jeziku.

Neki su jezici pretrpjeli paragogu kao glasovnu promjenu, što se vidi po razmjerno dužem suvremenom obliku riječi s obzirom na njihov povijesni razvoj. Za primjer se može uzeti talijanska riječ sono („jesam”), koja je nastala iz latinske riječi sum. Katkad se, kao i u već navedenome primjeru, paragoga manifestira kao sinharmonijski samoglasnik, primjerice: praoceanijski *saqat u uneapa zaɣata („loš”).

1. ↑ paragoga | Struna – Hrvatsko strukovno nazivlje. struna.ihjj.hr. Pristupljeno 22. prosinca 2023.
2. ↑ paràgoga | Hrvatski jezični portal. hjp.znanje.hr. Pristupljeno 22. prosinca 2023.
3. ↑ paragoge | Merriam-Webster. www.merriam-webster.com (engleski). Pristupljeno 22. prosinca 2023.